Prijenos porezne obveze u Hrvatskoj
Prijenos porezne obveze je zakonski propisan (čl. 75. st. 3. Zakona o PDV-u) način obračuna PDV-s gdje se obveza plaćanja PDV-a s isporučitelja prenosi na primatelja pod uvjetom da su obje strane upisane u registar obveznika PDV-a u Hrvatskoj.
Pravilo se obvezno primjenjuje na sljedeće isporuke:
-
Građevinske usluge: Sve usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili rušenjem nekretnina (uključujući i ustupanje osoblja za te radove).
-
Otpad i sekundarne sirovine: Isporuke rabljenog materijala, industrijskog otpada, recikliranog otpada te djelomično obrađenog otpada.
-
Nekretnine pod ovrhom: Prodaja nekretnina i zemljišta koje prodaje ovršenik u postupku prisilne naplate.
-
Emisijske jedinice i metali: Prijenos certifikata za stakleničke plinove (CO₂) te isporuke betonskog čelika i željeza (armatura).
Kada se isporučuju usluge na koje se primjenjuje prijenos porezne obveze, na računu ne smije biti iskazan PDV. Umjesto toga stavlja se napomena: „Prijenos porezne obveze prema čl. 75. st. 3. Zakona o PDV-u“
Prijenos porezne obveze u poslovanju s inozemstvom
Kada je u pitanju poslovanje s inozemstvom, prijenos porezne obveze ne ovisi o vrsti usluge već o mjestu oporezivanja. Mjesto oporezivanja je država u kojoj se nalazi kupac.
Ako se radi o kupcu unutar Europske unije, tada obje tvrtke moraju imati valjani PDV ID. Na računu se ne iskazuje PDV, već se navodi da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u.
Kada uslugu pružate van EU, odnosno tvrtkama iz trećih zemalja, račun se također izdaje bez PDV-a, ali nije potreban PDV ID broj.
